O nama

Zavod za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije je osnovan u travnju 1995., te od tada funkcionira u prostoru od 241,97 m2 naslijeđenog prostora bivše « higijensko-epidemiološke stanice», Put groblja 6, ispod tvrđave sv. Mihovila, te u dodatnih 168m2 iznajmljenog ili «posuđenog» prostora.U prostorima Doma zdravlja Šibenik nalazi se Uprava, Služba socijalne medicine, Služba školske medicine, Laboratorij za parasitologiju, te zahvaljujući razumijevanju Uprave Doma zdravlja uspijevamo nadoknaditi manjak prostora u Sjedištu Zavoda.

Ispostava Drniš od 2003. godine, na žalost, funkcionira u neadekvatnom, iznajmljenom prostoru administrativne koncepcije, ali se nadamo većem razumijevanju lokalne zajednice i suradnih zdravstvenih ustanova, te konačnom rješenju svog prostornog problema.

Ispostava Knin je u 2005. uspješno smještena u dijelu bolničkog prostora Opće bolnice Šibensko-kninske županije-lokacija Knin.

Kontakt

Zavod za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije

Adresa: Adresa Matije Gupca 74, Šibenik

E-mail: zzjz-sibenik@hi.htnet.hr

Ravnateljstvo: +385(0)22 / 341-232

Pomoćnik ravnateljice za nemedicinska pitanja: +385 (0)22 / 341-234

Računovodstvo: +385(0)22 / 341-233

Kontakt

Adresa: Matije Gupca 74, 22 000 Šibenik

Tel: +385(0)22 / 341-201 Prijam materijala (šalter)

Tel: +385(0)22 / 341-203 Ambulanta za uzimanje uzoraka

Tel: +385(0)22/ 341-212 Mikrobiološki laboratorij

Fax: +385(0)22 / 341-204

E-mail: mikrobiologija@zzjz-sibenik.hr

Djelatnici:

 

Specijalisti kliničke mikrobiologije:

Voditeljica Odjela:

mr.sc.Edita Sušić, dr.med. spec. kliničke  mikrobiologije

edita.susic@zzjz-sibenik.hr

 

Ivana Bego, dr. med. spec. kliničke mikrobiologije, odjelna liječnica

ivana.bego@zzjz-sibenik.hr

 

Vesna Tokić, dr.med. spec. kliničke mikrobiologije, odjelna liječnica

vesna.tokic@zzjz-sibenik.hr

 

VŠS

Glavna medicinska sestra Odjela

Marija Rakić, bacc.m.s.

marija.rakic@zzjz-sibenik.hr

 

Inženjeri medicinsko laboratorijske dijagnostike:

Jelica Tomaš, bacc. med. lab. dijag., voditeljica za  kontrolu kvalitete Odjela

jelica.tomas@zzjz-sibenik.hr

 

Gordana Puće, med.lab.ing., povjerenica za gospodarenje otpadom Zavoda

Tea Skelin, bacc. med. lab. dijag.

 

SSS, Laboratorijski i medicinski tehničari:

Biljana Gemišević, laboratorijski tehničar

Marija Matošin, laboratorijski tehničar

Jelena Pekas,  laboratorijski tehničar

Nikolina Perković, laboratorijski tehničar

Vedrana Perković, laboratorijski tehničar

Antonia Smolić,  laboratorijski tehničar

Barbara Sladić, laboratorijski tehničar

Zdenka Škugor, medicinsa sestra

 

Spremačice

Anka Zubak, spremačica

Mira Parat, spremačica

Mira Junaković, spremačica

Goranka Veštić, spremačica

Dan mentalnog zdravlja (10.10.2019.)

Home/Dan mentalnog zdravlja (10.10.2019.)
Dan mentalnog zdravlja (10.10.2019.) 2019-10-10T18:00:48+00:00

Svjetska federacija za mentalno zdravlje (World Federation for Mental Health – WFMH) u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO) je 1992. godine započela obilježavati Svjetski dan mentalnog zdravlja svakog 10. listopada kako bi se podigla svijest o važnosti mentalnog zdravlja i njegovoj promociji te potaknulo na ulaganje u mentalno zdravlje.

Ovogodišnja tema je posvećena prevenciji samoubojstava.

U svijetu se svakih 40 sekundi dogodi samoubojstvo, godišnje u prosjeku milijun ljudi.
U Hrvatskoj u posljednjih desetak godina, svake godine samoubojstvo izvrši prosječno 1000 ljudi, a na svako izvršeno samoubojstvo dolaze još tri osobe koje o samoubojstvu razmišljaju ili ga planiraju.

Koliko uopće znamo o toj temi? Kako prepoznati osobu koja planira samoubojstvo? Kako prepoznati osobu koja je u povećanom riziku? Slijedeći mitovi sigurno neće pomoći, zato je bitno upoznati se s činjenicama.

Stanite na trenutak, udahnite i izdvojite „40 sekundi za djelovanje“- za sebe, svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnih.

MIT 1.

Ljudi koji govore o samoubojstvu neće ga nikad počiniti.

ČINJENICA: Ljudi koji pokušaju, ili učine samoubojstvo prethodno jasno i direktno pričaju o tome, ili iskazuju želju da budu mrtvi. Nerijetko se takva priznanja, najčešće zbog straha, ignoriraju ili ne shvaćaju ozbiljno.

MIT 2.

Kad mlada osoba izvrši samoubojstvo to je obično plod impulzivnog ponašanja.

ČINJENICA: Za većinu mladih osoba koje su pokušale ili izvršile samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljale o tome. Kao što je prethodno navedeno, suicidana osoba često daje znakove upozorenja (česti razgovori o samoubojstvu, misli o krivnji, samooptuživanje, sklonost samoozljeđivanju, pohlanjanje dragih stvari, pozdravljanje na neuobičajen način, povećana upotreba srestava ovisnosti, gubitak interesa za uobičajene aktivnosti…)

MIT 3.

Razgovor o samoubojstvu je opasan i potiče na njegovo izvršenje. Razgovor o samoubojstvu samo će potaknuti osobu da samoubojstvo i počini.

ČINJENICA: NE! Razgovor o samoubojstvu pokazuje da razumijete ozbiljnost situacije i da brinete. Nikako ne znači da osobi “dajete ideju”, već joj pokazujete da ste otvoreni čuti sve, koliko god bilo teško. Osoba možda baš čeka da ju pitate i date do znanaj da Vam je stalo, koliko god mislili da se to podrazumjeva.

MIT 4.

Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo, nije ju moguće spriječiti u tome.

ČINJENICA: Samoubojstvo je moguće spriječiti. Pomoć stručnjaka, članova obitelji i bliskih osoba, je u tome da shvate osobu ozbiljno i pomognu joj prebroditi krizu i naći zadovoljavajuće rješenje. Ponekad osoba ne može pronaći rješenje, ali ono, u nekom obliku, uvijek postoji.

MIT 5.

Većina ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu su mentalno bolesni.

Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije uvjet. Ono što je zajedničko osobama koje su pokušale počiniti ili su počinile samoubojstvo je to da su vrlo nesretne.

ČINJENICA: Iako su suicidalne osobe duboko nesretne, nisu nužno i psihički bolesne

MIT 6.

Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati za ozbiljno.

ČINJENICA: Četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo bar jednom prije toga. Neuspjeli pokušaj samoubojstva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć.

MIT 7.

Kada se osoba počne osjećati bolje nakon što je željela ili što je pokušala počiniti samoubojstvo, rizik od slijedećih pokušaja je prošao.

Činjenica: Rizik i dalje postoji, većina samoubojstava se dogodi upravo kad osoba skupi dovoljno snage da može, ono o čemu je razmišljala, provesti u djelo.

MIT 8.

Samoubojstvo je genetički određeno i nasljedno. Osobe koje jednom postanu suicidalne bit će takve cijeli život.

ČINJENICA: Pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu uglavnom su suicidalni jedan određeni period života.

MIT 9.

Osobe koje spominju samoubojstvo zapravo samo žele privući pažnju.

Činjenica: Prijetnje samoubojstvom UVIJEk treba ozbiljno shvatiti, kao da će osoba zaista to i učiniti. Ukoliko tom porukom i želi privući pažnju, to znači da joj je pažnja zaista i potrebna. Dati tu pažnju i shvatiti osobu ozbiljno, može spasiti njezin život.

MIT 10.

Osobe koje su počinile samoubojstvo, željele su umrijeti.

Većina osoba koje su počinile syamoubojstvoje samo htjela da bol prestane- a to je nešto posve drugo od želje da život prestane. Samoubojstvo osoba vidi kao rješenje nerješivog problema. Ona osjeća neizdrživu bol i ono što osobi, u osnovi, treba je pomoć u rješavanju problema i smanjivanju boli. Kad za to znamo, to joj možemo dati!

Iako se samoubojstva najčešća kod osoba starije životne dobi, ona nisu vezana isključivo za pojedinu dobnu kategoriju niti za pojedina geografska područja. Ne događaju se negdje drugdje, samo ih možda ne vidimo, ne prepoznamo nečiji pogled, ne obratimo pažnju na izgovorene riječi, pitamo „Kako si?“ iz navike. Ljudi koji počine samoubojstvo, zapravo, u većini slučajeva nsu htjeli umrijeti, priželjkivali su nekoga tko će osjetiti njihov očaj i pitati ih kako su, nekog tko će im pružiti svoje vrijeme bez osuđivanja, nekog tko će ih čuti, nekog tko će zastati uz njih i za njih. Iako je teška tema, šutnja je nekad težak i često pogrešan izbor.  Iskoristite 40 sekundi za prepoznati, 40 sekundi za reći nekome kako se osjećate, 40 sekundi za potražiti pomoć, 40 sekundi za educirati, 40 sekundi za slušati, 40 sekundi za poslati poruku podrške, 40 sekundi za reći „Volim te“, „Trebam te“, 40 sekundi za pružiti šansu nekome da nam pomogne, iskoristite 40 sekundi za djelovanje! Na taj način možemo zajedno prevariti „kazaljku“ crne statistike da i ona koji put preskoči!

Ako osjećaš da nije vrijedno živjeti:

  • razgovaraj s osobom od povjerenja (član obitelji, prijatelj, kolega…)
  • ako misliš da si bi mogao/la sam sebe ozlijediti, nazovi hitnu pomoć
  • potraži stručnu pomć, postoje osobe koje su obučene da bi ti pomogle
  • ako si religiozan/na, razgovaraj s osobom iz svoje religijske zajednice

Ako ste zabrinuti za nekoga:

  • pitajte osobu!
  • pokušajte razumjeti „zašto“, možda možete ponuditi rješenje
  • dajte osobi do znanja da Vam je stalo do nje i da nije sama
  • ne osuđujte, slušajte i budite smireni
  • istražite razloge za odabrati život
  • ne prekidajte osobu, bitno je ono što Vam želi reći
  • osigurajte da je netko uvijek s osobom ako je u direktnoj opasnosti da se ozljedi
  • zajedno potražite stručnu pomoć

Samoubojstva se mogu spriječiti!